Maša comes from Slovenia and today she will share her long-term volunteer story.

Do you still have contact with people that you met during EVS?

Yes, with some of them. One from the same EVS and two that I met on on-arrival training and the midterm one. But connecting with the rest, if I happened to be in their city, would also be on the table.

What was the motivation which makes you want to volunteer?

It was either to start looking for a job, an internship, or to find some volunteering project abroad. I wasn’t ready for a job yet, so I applied to Erasmus practice and several EVS (ESC) project. Alfa Albona accepted me.

The idea of today’s society that one must work for money is outdated and will hopefully be revisited soon. Volunteering with the help of Erasmus funds is at least one way to ‘rebel against it’ for a short period of time. Even though ‘someone’ still needs to pay for it, how ironic. 🙂

What was the activities that you’ve done? Which ones did you prefer?

Setting up the camp and managing it whilst sleeping in tents was the best part because we were constantly in nature. We each had our own tent and there was a lot going on with the scouts and the youth exchange.

Later on, there was an activity of sorting out clothes for recycling. That was a lot of fun!

There was also a challenge set up by Helena, a former EVS volunteer who was working at Alfa Albona. We split in groups and had to travel by hitch-hiking whilst spreading the word about E+ opportunities.

What skills and knowledge have you acquired during the project?

Communication skills above all. Jelena told us when we first arrived that people come to EVS for personal, not professional reasons. I didn’t agree with her, but she turned out to be right. I lived with people I’d never choose as my flat-mates and vice versa, so that created some tensions.

How was it to live and share a flat with unknown persons?

The people in the flat were changing constantly. But, in general, we were better co-workers than flat-mates. Luckily, I had my own room, where I could hide. We would have been better flat-mates if we all knew more about effective communication. Sadly, in time, talking to each other gets harder not easier. But, lesson learned. 🙂

What were you worry about before you start the project? And what were you surprise by?

No worries! Just get me out of my house and out of my home-town bubble ASAP!

I was surprised when the Spanish volunteer left, because we had a connection. We had each other’s backs and when he left, it felt like losing a person who stood by my side. Maybe there would be fewer issues in general if I felt I had someone to talk to. Helena was great as a mentor, but she didn’t live with us. Also, the circumstances of him leaving were .. khm, let’s just emphasize the value of effective and clear communication again.

What are the things that you missed the most during your trip to Croatia?

Having a reliable friend and confidant as a flat-mate.

Did your English improve?

I was already fluent in English, but my Croatian improved. Expressing my feelings in English improved if that counts?

Maša dolazi iz Slovenije, a sa nama će podijeliti svoju priču o dugoročnoj volonterskoj službi.

Jesi li i dalje u kontaktu sa ljudima koje si srela kroz svoj EVS?

Da, sa nekima jesam. S jednom osobom iz svog EVS projekta te dvije osobe koje sam srela na on-arrival odnosno mid-term treningu. Ali postoje i oni kojima ću se zasigurno javiti kada budem bila u blizini njihovih gradova.

Što te motiviralo da se prijaviš na volontiranje?

Imala sam dvije opcije – pronaći posao odnosno pripravništvo ili pronaći neki međunarodni volonterski projekt. Kako nisam još bila spremna za pronaći stalan posao, prijavila sam se na nekoliko Erasmus i EVS projekata te naposlijetku bila primljena u Alfa Albonu.

Smatram kako su norme današnjeg društva da se mora raditi kako bi se zaradilo za život poprilično zastarjele i vjerujem kako će se to ubrzo promijeniti. Upravo Erasmus projekti pružaju neku vrstu „pobune“ protiv takvih stavova, bar na kratko vrijeme – iako, ironično, netko svejedno mora financirati te projekte.

U kojim si sve aktivnostima sudjelovala?

Najviše od svega mi se svidjelo iskustvo podizanja i uređenja ljetnog kampa i spavanje u šatorima. Svatko od nas imao je vlastiti šator, cijelo smo ljeto proveli i prirodi, a vežu me i lijepa sjećanja na izviđače i razmjenu mladih.

Kasnije smo sudjelovali u aktivnosti razvrstavanja odjeće za recikliranje što me oduševilo!

Jedna od aktivnosti također mi je ostala u lijepom sjećanju – rasporedili smo se u grupe te smo stopirali i na taj način širili informacije o mogućnostima za mlade.

Koje si vještine i znanja stekla kroz svoj EVS?

Prvenstveno komunikacijske vještine. Kad smo tek došli, bilo nam je rečeno kako volonteri prihvaćaju volontersku službu zbog privatnih, a ne poslovnih razloga. U početku se nisam s time složila, ali se uspostavilo da je ona ipak točna. Živjela sam s ljudima koje osobno ne bih odabrala za svoje cimere što je dovelo do malih tenzija.

Kako bi opisala iskustvo dijeljenja životnog prostora sa nepoznatim ljudima?

Zapravo smo bolje funkcionirali kao kolege nego kao cimeri. Srećom, imala sam vlastitu sobu u koju sam se mogla sakriti kad god sam htjela. Vjerujem da bismo bili u boljim cimerskim odnosima da smo bili upućeniji u učinkovitiju komunikaciju. Nažalost, s vremenom međusobna komunikacija postaje sve teže, ali to je samo jedna od lekcija koju smo naučili!

Koji su bili tvoji strahovi prije početka službe? Što te iznenadilo?

Nisam imala nikakvih strahova. Vjerojatno zbog toga što nisam mogla dočekati da odem iz svog doma i iz svoga grada.

Iznenadio me odlazak španjolskog volontera, jer smo bili uspostavili dobre odnose. Međusobno smo se podržavali i kada je otišao, osjećala sam se kao da sam izgubila osobu na koju se mogu osloniti. Možda bih se bolje osjećala da sam imala nekog s kim mogu razgovarati. Imali smo odličnu mentoricu, ali s druge strane, kako nije živjela sa nama, nije mogla shvatiti naše privatne probleme i međusobne odnose.

I okolnosti njegova odlaska..hmm.. važno je naglasiti vrijednost učinkovite i jasne međusobne komunikacije.

Što ti je najviše nedostajalo tokom boravka u Hrvatskoj?

Imati pouzdanog prijatelja i osobu od povjerenja za cimera.

Jesi li poboljšala svoje znanje engleskog?

I prije EVS-a bila sam tečna u engleskom, ali poboljšala sam znanje hrvatskog. I izražavanje osjećaja na engleskom, ako se to računa.

Ovaj članak dio je aktivnosti “Mobilni ambasadori” u sklopu projekta Centar za mobilnost Labin odobrenog od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Mobilni ambasadori će u svojim pričama podijeliti vlastita iskustva na projektima i programima međunarodne mobilnosti.